Nema Badnjaka u Dalmaciji bez bakalara i fritula. I baš kao bakalara i fritula je onoliko koliko i Dalmatinaca. Iako tradicionalno božićna poslastica, fritule su uvijek dobra ideja. To što su gotove dok kažete keks, samo je dodatni razlog zašto raditi fritule kada god se poželite slatkoga.
Fritule – mirisi djetinjstva i blagdana
U našoj familiji fritule je uvijek radila baka Tonka. Sigurna sam da su i drugi radili fritule: baka Olga i mama, ali ja se sjećam Tonkinih. Toliko su bile dobre: mekane, mirisne i savršeno okrugle s pijanim grožđicama, koje je uvijek imala pri ruci.
Tu sam navadu da grožđice namačem u alkoholu naslijedila od nje samo što ja, razmažena kakva jesam imam po jednu staklenku grožđica s rumom i vanilin šećerom, koje samo nadopunjujem i koristim ne samo za fritule već za bilo koji kolač koji zove grožđice.
Kada su fritule u pitanju ja najviše volim kako kuća miriše dok se rade. evjerojatna kombinacija vanilin šećera i Maraschino likera (barem kod mene doma), nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Sve me to sjeća na djetinjstvo, a osobito moju baku.
Ako nemate Maraschino liker, a velika je vjerojatnost ako niste Dalmatinka, da nemate, nabavite ga. Taj je liker naprosto divan u fritulama i svim voćnim proljetnim i ljetnim kolačima, te osobito ljetnim voćnim salatama.
Fritule su najbolje tople sa samo malo šećera u prahu. Ako baš želite možete u tijesto dodati grožđice ili orahe, te ih preliti pekmezom ili Nutellom. No, vjerujte mi da su i ovako obične već savršene.
Također, probala sam ih raditi od mekog pirovog brašna i isapdnu jedanako mekane i savršene. Tako ako želite zdraviju varijantu ili ne smijete jesti pšenično brašno, slobodno ga zamijenite pirovim. Jeidni je savjet da pirovo brašno dobro prosijete.