I što se radi kad mi se ne radi: brza sirnica tzv. “Ne radi mi se sirnica” se radi s kupljenim, a ne razvučenim korama (ergo za zaposlene). To s korama još moram naučiti. Nažalost propustila sam učiti od bake, koja je razvlačila tijesto za najbolju štrudlu na svijetu. Ali korak po korak, zar ne?!
Sirnica na našim prostorima znači puno toga. Kod nekih je sirnica slatka uskršnja pogača a kod nekih slana pita od sira. Ja volim i jednu i drugu, a udajom sam naučila razliku između sirnice i pince, te sirnice i bureka, ali i kako spremiti ovu brzu domaću pitu od sira.
Sirnica mora biti bogata
Recept za pitu je s kupovnim korama a njena tajna je u sastojcima, prije svega siru i vrhnju. I iako se slažem da nema lošeg sira, kada je sirnica u pitanju neka se pravila ipak trebaju znati. Prvo, sir ne smije biti posni (radije pojedite fetu manje). Drugo, bolji je suši sir (ali ne presuh), I treće, neka ga bude dovoljno (bolje više nego manje). Isto vrijedi i za vrhnje… masnije i obilatije.
Ne štedite na sastojcima, to me naučila moja svekrva i toga se slijepo držim. Doduše Neda bi znala reći: Nema pite od dr…, i bila bi u pravu. U pitu od sira možete dodati i druge sastojke. Tako dobijete zeljanicu, zar ne, ali ne pričam o tome. Pričam o drugim ne uobičajenim sastojcima. Ja sam probala crne masline (nasjeckane na kolutiće i komadiće) i sušene rajčice (ocijeđene od ulja).
Predlažem da isprobavanjem kora, sira i vrhnja dođete do svoje kombinacije sastojaka. Moja optimalna kombinacija je: integralne kore (Clarum), domaće kiselo vrhnje 30% mm (Veronika) i svježi sir u marami (Vindija). Ako volite slaniju varijantu pite upotrijebite dijelom feta sir. Tako to rade Grci i nije loše.
Recept je za veliki pleh (onaj kojeg dobijete s pećnicom). Tako da možete na jednoj sirnici isprobati više okusa ili odjednom spremiti 2, 3 gurmanke pite za goste.