Ribe su fascinantna bića. Imaju kralježnicu, baš poput nas ali zato što žive u bodi, dišu na škrge. Tijela su im prekrivena ljuskama (uglavnom) i razmnožavaju se tako da liježu jaja. Osim morskog psa koji rađa žive mlade.
Ribe su razvile davnih dana, prije ljudi koji im danas ne pokazuju ni poštovanje ni ribama ni moru koje nastanjuju. Kada odrastete uz more od malih nogu naučite što znači od mora živjeti. Tada neke stvari ostanu s vama i prate vas čak i u Zagrebu.
Moja sestra i ja smo imale veliku sreću u životu jer smo sva naša dječja ljeta provele uz more: dio na otoku a dio u malom ribarskom mjestu na obali.
Dida je imao mreže i parangal te pokoju vršu a tata pušku, štap i udice. Dida, stari morski vuk – ribar i pomorac svojom mrežom je hranio poznanike (škarpina, bukva, sarun..). Nikada ribu nije naplatio ali je mijenjao ribu za povrće i voće ili čak i kolače. Već tada je tržnica bila bezobrazno skupa i na njoj su kupovali samo stranci. Tata je volio roniti (otuda puška) i loviti lignje. I danas je tako. Sva sreća jer su domaće, friške lignje nešto odista posebno.
Ribe Jadrana
Niže je prvi “ulov” dalmatinske ribe koje su svaka na svoj način obilježile moju obitelj (osim kamenica koje volim i koje tako dobro izgledaju na ovoj slici da ih je šteta ne postati).
Srdela
Malo je koja riba tako obilježila živote ljudi u Dalmaciji kao srdela. O njoj se raspredaju priče i snimaju scene kao ona legendarna o slanim srdelama u Velom mistu.
Srdela je vrlo tražena jeftina riba pogodna za razne priprave: srdela se friga, sprema na saur, konzervira (pa joj tepamo da je sardina), a rado je i solimo. Tako usoljena slana je srdela prava poslastica, originalni domaći finger food.
Srdela je ukusna i lako probavljiva plava riba bogata nezasićenim aminokiselinama (omega-3, i omega-6) bjelančevinama, vitaminima (A, D i E) te mineralima.
Meni nema do slane srdele s malo maslaca ili na saur (ili savuru) kako ih je pripremala moja prabaka – uvijek u istoj teći. Što da vam kažem, razmažena sam više od Rozge.
Trlja
Trlja je jako cijenjena riba zbog svog mekanog i ukusnog mesa ali i činjenice da se, zbog velikih ljuski, lako čisti. S trljom možete raditi što vas je volja, može se peći, pržiti, raditi na žaru… a meni je najdraža pržena s malo kruha, još topla.
Mene trlja sjeća dvoje dragih ljudi: didu i sestru. Dida je bio ribar i umirovljeni pomorac, koji je uvijek do mora i za more živio. Svi smo uživali u njegovom ulovu, i mi i susjedi… trlja za seku, bukve i cipli za mene a škarpina za njega. Sve što bi ulovio povrh onoga što smo trebali ili htjeli, trampili bismo ili podijelili bi. Bila su to neka druga jednostavnija vremena, dok su mjesta uz bila Mediteran kakvog se sa nostalgijom sjećamo.
Dida više nije s nama pa nema ni trlja. Nema ni nas u malome mistu. Ostale smo samo nas dvije, sestre i tu i tamo pokoja trlja na ribarnici, daleko od maloga mista i našeg djetinjstva.
Škarpina
Ova riba, poznata po svojoj ružnoći (tijelo puno bodlji, ogromna glava – to samo mater može volit) i otrovnosti, je vrlo vjerojatno jedna od najcjenjenijih oboritih riba Jadranskoga mora.
Da se odmah razumijemo, iako joj je leđna peraja otrovna a škržni zaklopci bodljikavi, škarpina nje ni izdaleka opasna kao neke druge sorte ribe, ali je sigurno neugodna.
Škarpina živi u morskim dubinama uz morsko dno i hrani se rakovim, mekušcima i ribom (nije luda, zar ne). Pravo je malo umjetničko djelo kamuflaže koja se svojim tijelom i šarama izvrsno uklapa u okolinu. Njeno profinjeno bijelo meso izrazito je cijenjeno osobito za spravljanje brujeta (brudeta ili brodeta).
Ja se uvijek s radošću sjetim koliko ju je dida volio vidjeti u svom ulovu a koliko je baka zazirala od nje jer je znala „oživjeti“ na putu do lonca.
Salpa
Salpa je najveći morski vegetarijanac. Obožava sve vrste morskih algi, a osobito osušene zelene alge preostale nakon oseke. Salpu je najlakše prepoznati po uzdužnim zlatnim trakama na prekrasnom srebrnom tijelu.
Ova izrazito rasprostranjena i jeftina bijela riba, gastronomski je podcijenjena. Šteta, jer je salpa bogata proteinima visoke biološke vrijednosti, vitaminima i mineralima, poput vitamina D i joda.
Salpe su najdraža riba mom tati. Bitno kod salpe je da odmah očistite čim je uhvatite jer joj se u protivnom meso neugodno smekša.
Ako se mene pita ja svu ribu, uključujući i salpu, rado mijenjam za dobrog cipla ili bukvu.
Prava smo dalmatinska familija, koja se ni oko riba ne može složiti: sestra obožava trlje a mama ovčice, tata salpe a ja bukve i ciple.
Ugor
Ovo je ugor morska riba (ne zmija) iz porodice zmijolikih riba, sličnija jegulji nego ribi ali ništa manje ukusna. Meso ove ribe je vrlo cijenjeno (bar u mom kraju), bogato masnoćama i bjelančevinama a najčešće se sprema na brujet.
Kao i druge ribe i ugor me vraća u djetinjstvo i to ljeta na otoku, bačene vrše, duge dane i obiteljska okupljanja. Mi djeca bezbrižni sudionici svega i odrasli zaokupljeni kuhanjem, slaganjem i druženjem.
Zato kada sam na ribarnici vidim ovog mališu, rijetko mogu odoljeti. Sjećam se da je jedna stranac svojedobno s užasom reagirao na moj post s ugorom. Ma što on zna.
Lignje
Mi baš volimo lignje jer što se tu ima ne volit’: slatko, mekano meso a nigdje mrskih kostiju. Osim toga, prevelike prtljanje oko ove namirnice nije nužno, dapače. Lagana termička obrada s malo začina i dodataka, tipa maslinovog ulja, vina i limuna. E voila, dobar tek!
I onda, što reći protiv jadranskih liganja: ukusno i brzo. Mediteran kakav bi trebao biti.
Kamenice
Ovo je kamenica, školjka iznimno cijenjena još od davnina zbog svojih sastojaka ali i opće prihvaćenog vjerovanja da je afrodizijak. Na području Stona love se još od doba Rima i upravo su te kamenice, jedne od posljednjih europskih kamenica, među najkvalitetnijima na svijetu.
Sadrže veliku količinu bjelančevina, cinka i omega-3 kiseline a malo kolesterola. Imaju i velike količine tirozinske aminokiseline koja pomaže poboljšati raspoloženje i regulira razinu stresa. Upravo zbog tog sastojka se kamenicama pridaju afrodizijačka svojstva.
Kamenice su najzrelije i najukusnije u ožujku za blagdan Sv. Josipa a najbolje ih je služiti svježe, žive na ledu otvorene i začinjene limunovim sokom.
Sad kada malo bolje pogledam vidim da nema ni bukve ni cipla. Morat ćemo to riješiti s idućim “ulovom” dalmatinske ribe.
