Tingul. Probajte izgovoriti tu riječ. Zvuči intrigantno, drugačije, gotovo čarobno. Tako je meni zvučalo uvijek kada bi Tonka zapjevala da imamo tingul za ručak.
Za sve koji nisu imali iskustva s Tonkama tingul je pileći paprikaš. Slatko pileće meso, koje otpada s kostiju u bogatom, gustom umaku od rajčice koji se lijepi za prste… Ide super s palentom, projom, tjesteninom, njokima, pireom. Moje je Tonka tingul uvijek radila s rižom pa bi ispao više rižot a manje paprikaš. E Tonka, Tonka.
Tigul – jelo bez puno muke, kako volim
Ako mene pitate, osim okusa i mirisa pileći paprikaš ima još jednu i najvažniju prednost: nema previše posla sve do serviranja. Nema ni sjeckanja ni distanja, samo povremenog miješanja i dodavanja vode po potrebi.
Iako je varijacija na temu tingula je puno, svima je zajedničko nekoliko sastojaka. Kokoš, luk i rajčica u nekom obliku te obilje začina, uz nezaobilaznu slatku crvenu papriku.
Ja, na primjer volim piletinu namazati začinima (sol, papar, češnjak, maslinovo ulje) i zapeći prije kuhanja jer tingul jednostavno ima bolji miris. Ako vam se čini da je to previše muke za vas i obični paprikaš, slobodno preskočite taj korak. Ali uvjeravam vas da griješite.
Kako iskoristiti cijelu koku za tingul
Što se mesa tiče možete koristiti cijelu kokoš ili pojedine dijelove. Cijela koka, i to domaća ako je možete nabaviti, je dobra ideja jer se cijela može iskoristiti. Bijelo meso prsiju možete panirati za dan kasnije a batake i zabatake staviti u tingul. Od krila i kostiju (leđa, prsi…) napraviti temeljac, koji vam za ionako treba za pileći paprikaš. Tako je i moja baka radila. Bez bacanja.
Ako ste osuđeni na komercijalnu piletinu onda je najbolja opcija pakiranje bataka (bez zabatka). Meso fino omekša a da se bataci ne raspadnu. I što je najvažnije meso je na kosti što daje poseban okus paprikašu.