Mirisi su čudna i divna stvar. Jedan listić mente među prstima dovoljan je da da me vrati baki, na otok, u vrt i špajzu sa svim začinskim biljem i čajevima. Od kojih je baki Olgi upravo menta bila najdraža.
Menta, kod nas poznata još kao metvica ili šire nana, jedna je od onih biljaka koje su kroz stoljeća pronašle svoje mjesto u kuhinji, narodnoj medicini i svakodnevnim ritualima. Njezina svježina oplemenjuje jela, umiruje želudac nakon obilnog obroka i pretvara šalicu čaja u trenutak predaha.
Sve je to znala i Olga, zato je uzgajala svoju mentu i sušila je. Ne znam trebam li ili ne žaliti što je nije koristila češće i više u limunadama, likerima, namazima. No, zato sam ja tu. Menta je istovremeno začin, čaj i prirodni saveznik zdravlja, a njezina priča traje tisućama godina.
Biljka s dugom poviješću
Priča o menti, biljki koja je istovremeno začin, čaj i saveznik zdravlja tisućama godina. Najpoznatija među njima na ovim našim prostorima su paprena i dugolisna metvica, koje se danas koriste u kulinarstvu, farmaciji i kozmetici.
Mentu su poznavali još stari Egipćani, a u antičko doba smatrala se jednom od najcjenjenijih ljekovitih i začinskih biljaka. Stari Grci koristili su je za ublažavanje probavnih tegoba i glavobolja, ali i u vjerskim obredima i svečanostima. Rimljani su pak vjerovali da njezin miris potiče koncentraciju i bistri um, zbog čega su učenici i govornici često nosili vijence od mente tijekom učenja i javnih nastupa.
Prema grčkoj mitologiji menta je dobila ime po nimfi Minthe koju je božica Perzefona pretvorila u biljku. Od tada, prema legendi, miris mente ostaje živ i nakon što se listovi zgnječe.
Menta kao začin
U kuhinji menta unosi svježinu koju je teško zamijeniti bilo kojom drugom biljkom. Iako je najčešće povezujemo sa slasticama i napitcima, njezina primjena može biti mnogo šira.
U mediteranskoj kuhinji često se dodaje salatama, umacima i marinadama, dok je na Bliskom istoku nezaobilazan sastojak brojnih tradicionalnih jela. Dodaje se pred kraj kako bi sačuvala eterična ulja i prepoznatljiv miris. Odlično se slaže sa:
- mladim krumpirom, graškom i mahunama
- janjetinom
- svježim sirevima
- voćnim salatama, limunom i agrumima
- jogurtom i fermentiranim mliječnim proizvodima
Postoje i druge kombinacije u kojima ovaj začin dolazi od izražaja. Inspiraciju za druge kombinacije potražite u postu s najukusnijim kombinacijama začinskog bilja.
Čaj koji umiruje i osvježava
Čaj od mente jedan je od najpopularnijih biljnih napitaka na svijetu i Hrvatskoj. Prirodno ne sadrži kofein, a njegov osvježavajući okus jednako prija tijekom zime i ljetnih vrućina.
U mnogim kulturama ispijanje čaja od mente dio je svakodnevnog rituala. U Maroku se primjerice tradicionalni čaj mente i zelenog čaja smatra simbolom gostoprimstva te se poslužuje gotovo svakom gostu.
Topao čaj od mente često se pije nakon obroka jer pruža osjećaj lakoće i svježine, dok je hladna verzija omiljeno ljetno osvježenje.
Trudnice, osobe s refluksom te poremećajima u radu bubrega i jetre trebale bi se konzultirati s liječnikom prije ispijanja čaja od mente te ga konzumirati umjereno. Menta može pogoršati žgaravicu, pa i to treba imati na umu.
Menta i njena ljekovita svojstva
Karakterističan osjećaj hlađenja koji osjetimo nakon konzumacije mente dolazi od mentola, njezina aktivnog spoja. Tradicionalna uporaba i suvremena istraživanja povezuju mentu s brojnim dobrobitima:
- može pomoći kod probavnih tegoba i osjećaja nadutosti
- doprinosi osjećaju svježine daha
- njezin miris može poboljšati budnost i koncentraciju
- često se koristi za ublažavanje simptoma prehlade i začepljenosti dišnih puteva
- eterično ulje mente primjenjuje se za opuštanje mišića i ublažavanje napetosti
Važno je imati na umu da menta nije lijek. Ozbiljne zdravstvene tegobe zahtijevaju savjet liječnika ili drugog zdravstvenog stručnjaka.
Kako sušiti i čuvati mentu
Najbolje vrijeme za berbu i sušenje mente je od lipnja do kolovoza, neposredno prije cvatnje, kada su njezini listovi najbogatiji eteričnim uljima i osvježavajućom aromom. Menta se bere po suhom vremenu, najbolje ujutro nakon što se osuši rosa.
- Birati zdrave, neoštećene listove i vrhove. Po mogućnosti daleko od grada i prometnica.
- Rezati gornje dijelove lisnatih grančica, i to škarama – ne čupati biljku iz korijena!
- Ubreane listove protresti kako bi se uklonila prašina i insekti. Ako je potrebno listove oprati haldnim vodom i posušiti papirnatim ručnicima.
- Vezati grančice u male stručke i objesiti ih naopako na prozračno, sjenovito mjesto.
- Nakon sušenja (7–14 dana), otresti listiće, spremiti ih u staklenku i čuvati na tamnom mjestu.
Osušeni listovi mente zadržavaju svoju aromu 6-12 mjeseci. Mogu se koristiti i kasnije samo će intenzitet miris i okusa biti nešto manji.
Izvori: wikipedia, agroklub.com
