Postoji tajna veza između Dalmatinaca i blitve, što dobrim dijelom objašnjava naziv kojim nas kontinentalci tako rado časte. Ne čudi to, jer mi južnjaci ne možemo zamisliti život bez blitve. Dalmatinska blitva s češnjakom i maslinovim uljem uz komad ribe, recimo friganog mola (oslića za non blitvare) naš je idealan objed.
Kult blitve
I nije ta povezanost blitve i Dalmatinaca pitanje samo rođenja nego i odgoja. Jer nema “mile-lale” kada je blitva u pitanju. Kako u Dalmaciji nema vani mokre glave i bez donje majice (neosušene kose i bez potkošulje). Tako nema ne volim ili ne jedem blitvu.
“Čije si ti dite? Ne sramoti me! Ne zanima me, sist ćeš i jist’ i gotovo! Kada budeš sama kuvala onda ureduj.” I tako se osigurava kontinuitet kulta blitve u dalmatinskoj kući, koji prelazi generacije i prostore, a nama rakovoj djeci pruža utjehu u mentalnom povratku doma i održavanju tradicije.
Fala bako! I za donju majicu i za blitvu. Kult je siguran, ne brini.
Iskreno ako smo po nečemu trebali dobiti ime onda blitva, i to ovakva dalmatinska nije tako loš odabir.
Dalmatinska blitva i riba su uvijek dobra ideja
Kako red nalaže uz blitvu ide i riba, ovaj put moli (jolitiga oslići) spravljeni na najjednostavniji mogući način – frigani. Žao mi je frigati ovako frišku ribu, ali bolja polovica obožava osliće ovako (ne krivim ga). Onda mi doma često sebi priuštimo pravu dalmatinsku gozbu: blitvu s friganim molima.
A da blitva i riba ne moraju biti dosadni dokazuje i ova moja interpretacija snađi se druže blitve i ribe. Blitva s krumpirima na dalmatinski, s češnjakom i maslinovim uljem servirana na popečenom (starom, naravno) kruhu uz dodatak friganog oslića. Prava dalmatinska bruschetta koja je ruku na srce više obrok, manje predjelo.
Evo recepta za blitvu na dalmatinski za sve kontinentalce koji se ne boje pristupiti kultu.
