Čupavci su još klasik domaće kuhinje. Poput mnogih specijaliteta i čupavce smo preuzeli od drugih kuhinja, prilagodili našoj kulturi i dali im neki poseban život. Čupavci su se tako udomaćili da ih smatramo svojima.
Prema legendi, mekane kockice spužvastog tijesta obučene u masnu čokoladnu glazuru i obilato posute kokosovim brašnom, su nastale u Australiji. Nastale su slučajno i u nuždi u trenutku inspiracije, kao brzi odgovor kuhara na neočekivane goste Lorda Lamingtona. Tamo ih, potpuno nepravedno, po gazdi, a ne kuharu, zovu lamingtoni. Za razliku od naših čupavaca koji su se udomaćili diljem Balkana, lamingtoni imaju ekstra sloj kreme ili džema (od maline ili jagoda). Ne zvuči loše, zar ne?
Možda jedan od sljedećih puta i ja probam dodati sloj kiselog gustog domaćeg džema. Ne može odmoći, zar ne?



Čupavci za mog supruga i mene imaju posebno značenje. To je prvi kolač kojeg sam mu pripremila, pa ih često oboje „krivimo“ za preko 30 godina slatkog zajedništva. Kako god bilo čupavci su odigrali ulogu u našem spajanju i danas su dio obiteljske dinamike, osobito oko rođendana. Naime, čupavci su kolač bez kojeg ne prođe ni jedan rođendan moga supruga.
A kada je suprug morao zbog zdravlja izbaciti i smanjiti neke sastojke ovaj sam recept prvi prilagodila. Prilagođen recept za čupavce od pirovog brašna bez bijelog šećera je soprupan pored tradicionalnog.
Čupavci su sočno tijesto, čokolada i kokos
Tajna dobrog čupavca je u tijestu. Ono mora ostati sočno, biti dovoljno porozno da upije čokoladu, a opet čvrsto da zadrži oblik. Tijesto treba ispeći do zlatne boje, ali ne više da se ne bi isušilo. Čokolada mora prekriti tijesto u cijelosti. Tijesto se ne smije dugo namakati u čokoladi i brzo uvaljati u kokos.


Nije nevažno i koje kokosovo brašno kupite, ono dehidrirano ili ne. Ja osobno volim sočniji kolač pa biram i sočniji kokos, ali to je stvar ukusa.
Iako se doima komplicirano, čupavci su jedni od jednostavnih kolača za napraviti, a ovaj je recept isproban. Čak i u zdravoj varijanti još me nikada nije iznevjerio.
